Uhapšen, pritvoren ili smješten u istražni zatvor

Krivična istraga, ili takozvana pripremna istraga, počeće kada postoji razlog da se vjeruje da je počinjeno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Za vrijeme pripremne istrage, razjašnjava se ko se može osnovano sumnjičiti za krivično djelo, te ima li dovoljno osnova za krivični postupak pred sudom protiv njega ili nje.

Pod osnovanom sumnjom

Osnovana sumnja je niži stepen sumnje. To znači da postoje konkretne okolnosti koje, u određenom stepenu, ukazuju na to da je osoba počinila krivično djelo na koje se sumnja odnosi.

Pod opravdanom sumnjom

Opravdana sumnja je viši stepen sumnje. Sumnja prema osobi se u objektivnoj procjeni pojavljuje kao opravdana, a temelji se na dokazima u pojedinačnom slučaju.

Dovoljno osnova za podizanje optužnice

Ovdje se radi o tome može li se očekivati da sud donese osuđujuću presudu. Tužilac odlučuje o tome ima li dovoljno osnova za podizanje optužnice protiv osobe.

Hapšenje

Ako postoji razlog da neko bude pritvoren, policijski službenik može donijeti odluku o hapšenju osobe u hitnim slučajevima. Uhapšena osoba mora se saslušati što je prije moguće, a potom tužilac odmah odlučuje hoće li osumnjičenik biti zadržan u pritvoru. Ako osumnjičenik ne bude zadržan u pritvoru, odluka o hapšenju će biti ukinuta odmah.

Odredbe o hapšenju su sadržane u poglavlju 24., članovi 7. i 8. Zakonika o sudskom postupku.

Stavljanje u pritvor

Osoba može biti zadržana u pritvoru dok se čeka da sud ispita pitanje smiještanja u istražni zatvor. Osoba može biti zadržana u pritvoru ako je to od velike važnosti za istragu. Odluku o zadržavanju u pritvoru donosi tužilac. Najkasnije u 12 časova trećeg dana nakon donošenja odluke o pritvoru, tužilac mora sudu podnijeti zahtjev za smiještanje u istražni zatvor. Odredbe o pritvoru su sadržane u poglavlju 24., članovi 6., 11., 12. i 13. Zakonika o sudskom postupku.

Smiještanje u istražni zatvor

Osumnjičenik može biti smješten u istražni zatvor ako postoji rizik da će on ili ona izbjeći sudsko gonjenje tokom krivične istrage, na primjer, odlaskom iz zemlje, otežavanjem istrage ili daljim činjenjem krivičnih djela. Zahtijeva se da osoba bude osumnjičena za krivično djelo za slučajeve u kojima je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne godine ili više.

Odluka o smiještanju u istražni zatvor mora se uvijek donijeti ako je za to krivično djelo propisana kazna zatvora od najmanje dvije godine, ali postoje neki izuzetni slučajevi. Sud donosi odluku o smiještanju u istražni zatvor, a potom tužilac podiže optužnicu najkasnije u roku od 14 dana, ali se taj rok može produžiti odlukom suda. Odredbe o smiještanju u istražni zatvor su sadržane u poglavlju 24., članovi 1-5. i 18. Zakonika o sudskom postupku.

Biti lišen slobode

Biti uhapšen, pritvoren ili smješten u istražni zatvor znači da osoba boravi zaključana i ima ograničen kontakt sa drugima, osim sa svojim advokatom. Ako postoji rizik da zatvorenik oteža istragu, sud može donijeti odluku o ograničavanju njegovih ili njenih kontakata s vanjskim svijetom, na primjer, da on ili ona ne smiju čitati novine, slušati radio ili gledati TV. Odredbe o lišavanju slobode su sadržane u poglavlju 24., član 5. Zakonika o sudskom postupku. 

Uhapšene i pritvorene osobe se obično smiještaju u policijsku pritvor, neposredno povezan s policijskom stanicom. Pritvorene osobe se smiještaju u pritvor, za koji je odgovorna Služba kazneno-popravnih ustanova. Ako pritvorena osoba nema ograničenja, on ili ona se mogu družiti s drugim pritvorenicima.

Može li neko osim policije nekoga uhapsiti?

Čak i građanstvo može izvršiti hapšenje, takozvano građansko hapšenje, ako se krivično djelo koje je osoba izvršila može kazniti zatvorom, ako se ta osoba uhvati u samom činu ili pobjegne s mjesta zločina. Građanstvo također može uhapsiti osobu za kojom je raspisana poternica zbog krivičnog djela. Uhapšena osoba se predaje policiji što je prije moguće.

Odredbe o građanskom hapšenju su sadržane u poglavlju 24., član 7. Zakonika o sudskom postupku.

Čuvanje predmeta tokom krivične istrage

Policija ili tužilac vode krivičnu istragu, takozvani rukovodioci istražnog postupka. Oni odlučuju o tome šta će se raditi u istrazi. To može uključivati, na primjer, zapljenu predmeta relevantnih za istragu. Odredbe o zapljeni su sadržane u poglavlju 27., član 1. Zakonika o sudskom postupku.

Ako za predmetno krivično djelo može biti izrečena kazna zatvora, može biti izvršen pretres stana osumnjičenika u potrazi za predmetima koji će biti zaplijenjeni. Odredbe o zapljeni su sadržane u poglavlju 28., član 1. Zakonika o sudskom postupku.

Zaplijenjeni predmeti će ili biti vraćeni ili predati drugoj osobi koja ima više prava na to, na primjer stvarnom vlasniku.

Predmeti mogu biti i trajno oduzeti, odnosno mogu biti uništeni ili mogu pripasti državi. Ovo vrijedi, na primjer, u slučaju dobiti od kriminala ili predmeta koji se mogu koristiti kao alat ili oružje pri izvršenju krivičnih djela. Odredbe o trajnom oduzimanju imovine stečene krivičnim djelom su sadržane u poglavlju 36. Krivičnog zakonika.